Zašto je ognjište svetinja kod Srba?
Kult vatre koji je kod starih Slovena bio jako razvijen, vremenom se preobrazio u kult ognjišta. Vekovima je vatra sa ognjišta kod Srba bila najveća domaća svetinja. Postojalo je verovanje da u vatri na ognjištu borave duše predaka.
Ono što je oltar za hram to je ognjište za kuću. Gotovo svi domaći obredi kod Srba, od rađanja do umiranja, obavljali su se uz ognjište.
Na ognjištu se davao, uzimao i vraćao zajam jer se ognjište više priznavalo nego živi svedoci. Na ognjištu su se ispovedali grešnici.
U Srbiji mlada pred polazak na venčanje ljubi ognjište svojih roditelja, a po dolasku u kuću mladoženje ljubi njihovo ognjište. Oko ognjišta se nosi božićna slama, nalažu badnjaci, peku česnice i pečenice, prima prvi božićni gost polaznik. Ognjištem su se zaklinjali i proklinjali, a kad gosta „posadite“ pored ognjišta, ukazali ste mu posebnu čast.
Iz vremena još pre Nemanjića kod starih Srba ognjište je bilo ukopano u sredini kućnog poda. Udubljenje u kome se ložila vatra sa popločanim prostorom uz vatru, zvalo se ognjište.
Uz ognjište se okupljala porodica, dogovarali se poslovi, prepričavala predanje i čuvala nacionalna svest. Vatra simbolizuje sunce. Ima nadnaravnu moć da udalji noćne demone od familije, iz kuće i dvorišta. Naši preci su u vatri videli živo biće. Otuda se i do današnjih dana zadržao naziv “živa vatra”.
