Kosovska brojanica

Bog kada htedne, menja prirodni poredak, i poslušno mu biva sve.
Prošle godine, monahinja Sara iz svetog manastira Gračanice sa Kosova pozvala me je da se pomolim Svetom Nektariju za njenog oca koji je ležao na VMA u Beogradu. Čula je da tih dana idem na ostrvo Eginu, gde se nalaze mošti ovog velikog iscelitelja i zato me je pozvala.

Naravno, kao i svima koji me zamole za molitvu, prihvatio sam po svojoj svešteničkoj, a i ljudskoj obavezi da to ispunim. Monahinja Sara mi je zauzvrat darivala veliku brojanicu od 150 čvorova za Bogorodičino pravilo. Brojanicu su lično isplele od vune monahinje gračaničke, što je za mene bio poseban dar.
Jednog julskog dana, u „naš“ porodični stan došao je član Bogomoljačkog pokreta iz Valjeva, brat Čedomir Matić. Uvek nam je drago kada nas on poseti, pa se saberemo oko njega svi u porodici. A on nam kaže: „Da znate kakvo čudo se noćas dogodilo!“
-Kakvo čudo? – upitah ga.
-Vraćao sam se sa bratom Miškom od prijatelja, i ispod pekare Mladenović priđe nam jedan šareni pas lutalica, držeći u ustima veliku brojanicu. Tako je drži kao da je dresiran. Bilo je tu još ljudi, vraćaju se iz Tešnjara i prolaze, a on priđe nama dvojici, stade nam ispred nogu i spusti brojanicu. Podiže glavu i umilno nas pogleda. Ja ga pomazih, a on onda ode. Mi uzesmo brojanicu. Ona lepa, vunena i nije od psa oštećena. Uzeo sam je i oprao i eno suši se kod Miška na terasi.
-Jeste pravo čudo – kažem mu ja – da je pas ne rastrgne i još da je donese pred vas.
-Donesite nam da je vidimo – kaže moj sin Nemanja, bratu Čedi, kako ga zovemo iz milošte, a i svi smo braća po Bogu.
Sutradan dolazi brat Čedomir, još nije ni seo za sto – vadi da nam pokaže brojanicu koju mu je dobri pas doneo pred noge. Kako je izvadi iz džepa, ja mu je istrgoh iz ruke i uzviknuh: „E, ovo je moja brojanica, Kosovska. Monahinja Sara mi poslala iz Gračanice!“
Tek onda svi shvatismo – i brat Čeda i moja porodica – da je ovo pravo čudo. Da šareni pas lutalica donese brojanicu, koja je meni ispala iz mantije – najverovatnije ispred pekare kada sam ulazio u nju, u momentu kada sam novac za pogaču vadio te večeri.
Bog nije dao da brojanica sa Kosova iz svete Gračanice propadne, jer su je plele monahinje, pune ljubavi i uz molitvu. Verujem čvrsto, i celo je Kosovo izatkano ljubavlju naših predaka i uvek će biti naše, ma koliko pokušavali neljudi da ga otimaju i rastrgnu, naše je – Srpsko!

P.S. Danas ova čuvena Kosovska brojanica se nalazi kod srpskog fudbalskog trenera Crvene Zvezde Vladana Milojevića, prota Nenad mu je darivao da ga prati i blagosilja i srpske fudbalere kud god idu i predstavljaju Srbe u svetu, pošto igraju Ligu Šampiona najgledaniju ligu sveta.
Tekst: Protojerej-stavrofor Nenad Andrić