U poslednje vreme sve su učestaliji zahtevi da se među svete Srbe upiše i patrijarh Pavle, koji se preselio u Carstvo nebesko pre punih deset godina. Većem delu spske javnosti nepoznato je da se na spisku pojedinačnih svetitelja, koje je kanonizovala Srpska pravoslavna crkva od svoje autokefalnosti 1219. godine do današnjih dana, nalazi 140 imena.
Sveti Sava tvorac autokefalnosti SPC
Poštovani od vernika, potvrđeni čudesima, projavljivani od Boga, dobijali su svoje mesto u crkvenom kalendaru, praznične dane, tropare, kondake, stihire, službe, ikone u domovima i freske u hramovima.
Srbi Svetitelji, pre svega, imaju svoje mesto u bogoslužbenom životu u Crkvi, ali su svoje dostojno mesto dobili u „Prologu” Vladike Nikolaja i u „Žitijima Svetih” oca Justina (Popovića). I nije čudo što su dva nova Srpska Svetitelja sastavljači najvažnijih knjiga o svetima. Ipak, ni te stranice nisu zatvorene ni u našem, a ni u drugim pravoslavnim narodima.
„Srpsku crkvu i srpsku državu su stvorili Sveci, a ne političari. Izražena srpska i slovenska emotivnost, podgrevana vekovnim stradanjem, nije bila podesna za realnu politiku. Sve političke tvorevine Srpskog naroda su kratkoročne, a Srpski Svetitelji su stvarali trajna dela“, govorio je Sveti vladika Nikolaj.
U imenoslov svetih Srba se upisuju samo najzaslužniji, jer je za pravoslavnu veru kroz istoriju bilo mnogo mučenika, da crkva ne bi mogla sve ni da upiše u kalendar. Po socijalnom sastavu, sveti Srbi potiču iz raznih društvenih slojeva: 22 vladara (carevi, kraljevi, despoti, župani i kneževi), 22 podvižnika i isposnika, 22 arhijereja (arhiepiskopi, patrijarsi, mitropoliti i episkopi). Samo je šest žena u imenoslovu svetih Srba.
Osim opštehrišćanskih i opštepravoslavnih svetitelja koji se poštuju i slave u SPC, i slovenskih svetitelja Kirila i Metodija i njihovih učenika Klimenta, Nauma, Save, Gorazda, Angelarija, Atanasija, Angela, Zlate Meglenske, prepodobnog mučenika Nikite Svetogorca, mučenika Hriste i drugih, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi slave se i sinaiti: Romul Ravanički, Roman, Nestor, Martirije, Danilo, Sisoj, Zosim Tumanski, Grigorije Gornjački i Jov iz Drači.
Sveti Nikolaj Velimiroić
Sabor svih srpskih svetitelja je dan kada se proslavljaju svi srpski svetitelja i proslavlja se 11. septembra. Postoje i grupne kanonizacije kao npr: sveti mučenici prebilovački, jasenovački, novosadski, kragujevački, momišićki, prnjavorski, surdulički, pivski,velički i gornjepolimski, dabrobosanski i mileševski …
Počeli smo sa Svetom Petkom, nastavili sa Svetim Jovanom Vladimirom – zetskim kraljem mučenikom pre jednog milenijuma, utvrdili se kroz osam vekova sa ocem, majkom i dva sina – Prepodobnim Simeonom i Anastasijom, Svetim Savom i Prepodobnim Simonom monahom. Posle njih, u Srpski diptih Svetih su upisivani sveti vladari, arhiepiskopi, patrijarsi, mitropoliti, episkopi, sveštenici, monasi i vernici. Jedna vrsta duhovnog podviga je, krajem 14. veka na Kosovu, svoj novi pečat dobila sa Svetim Knezom Lazarem i Kosovskim Mučenicima koji su svoju krv prolili za veru i Otečestvo. Od Cara Lazara do danas se krvlju piše istorija Srpske Crkve i naroda. Imamo i svete despote – Lazareviće i Brankoviće – i svete majke – kneginje, despotice i monahinje. Od Kosova preko Jasenovca i Jadovna do Košara i Paštrika imamo najviše mučenika, ali i takvih Čudotvoraca u najtežim vremenima, poput Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog, Prepodobnih Marka i Petra Koriškog i Svetog Joanikija Devičkog. Danas se, kroz žitija Srba Svetitelja, sagledava i linija naše narodne, državne i crkvene istorije.
Srbljak, neobična knjiga Vekovi i naši svetitelji su nas udostojili jednom od najneobičnijih knjiga i jednom od najneobičnijih pesama na svetu. Prvo je, krajem 15. veka u Pećkoj Patrijaršiji, sastavljen najstariji Srbljak – knjiga sa službama Srpskim Svetiteljima i Svetiteljkama. Knjiga je od tada neprestano dobijala i dobija nove stranice. Prepisivan je i korišćen bezbroj puta za vreme otomanske okupacije, ali i štampan za vreme komunističke vladavine, trudom tadašnjeg Episkopa raško-prizrenskog i potonjeg Patrijarha Srpskog Pavla.
Tri veka posle nastanka Srbljaka, Karlovački Mitropolit Jovan (Đorđević) napisao je najneobičniju crkvenu pesmu – čuvenu i prelepu Stihiru Srpskim prosvetiteljima, svetiteljima, učiteljima, prepodobnima, kraljevima i carevima u kojoj je molitveno nabrojao dotadašnje Srbe Svetitelje. Počeo je sa Svetim Simeonom, a završio sa prepodobnim ocima i čudotvorcima Naumom, Davidom, Gavrilom Lesnovskim, Ilarionom Osogovskim, Jeftimijem i Nestorom. Sasvim razumljivo, u toj divnoj crkvenoj pesmi nisu svi srpski Svetitelji poimenično pomenuti, ali se stihira odnosi na sve Svete iz našeg roda. Naravno, i pre toga je svaki svetitelj imao svoj tropar i kondak kao bogoslužbene himne ispisane i pojane u njihov spomen, ali je Mitropolit Jovan prvi sastavio zajedničku stihiru svim Srbima Svetiteljima.
Sveti Arhijerejski Sabor je, tokom prethodnih decenija, likovima Svetih pribrojao Sveštenomučenike Mitropolite dabro-bosanskog Petra, zagrebačkog Dositeja i crnogorsko-primorskog Joanikija, Episkope banjalučkog Platona, gornjokarlovačkog Savu, žičkog Nikolaja i američko-kanadskog Mardarija, dvojicu sveštenomučenika i 40 đaka novomučenika momišićkih, arhimandrite Justina Ćelijskog, Simeona Dajbabskog, Sevastijana Džeksonskog i Stefana Tronoškog, monahe Grigorija Pećkog i Vasilija pekara, kao i Novomučenice Jagliku Adžić iz Pive i Bosiljku Rajičić iz Gnjilana. I, pre toga, Svetog Novomučenika Starca Vukašina.
Sveti prepodobnonovomučenik Hariton Kosovski je pribrojan Saboru Svetih odlukom Sabora igumana Eparhije raško-prizrenske u egzilu 16. maja 2016. godine. Od 2017. se kao svetitelji proslavljaju patrijarh pećki Pajsije Janjevac, prepodobni Stefan Tronoški, sveštenomučenici mitropolit Vikentije Krdžić i iguman Vladimir Protić, prepodobni Jakov Novi Tumanski. Od maja 2018. su u svete ubrojani prepodobnomučenik Grigorije Pećki, mučenik Vasilije Pekar iz Peći i mučenica Bosiljka Rajičić iz Pasjana kod Gnjilana.
Naši Svetitelji su svojim životom služili Bogu i svom narodu, a onda je ta služba produžena. Njihovu ulogu i značaj za Srpski narod je predivno izrazio crkveni pesnik koji ih je video kao „stubove i predstojatelje roda Srpskoga”. Zato im i mi danas, zajedno sa pesnikom, molitveno kličemo da „proseći mir od Boga rodu našemu”, naše Otačastvo uprave pristaništu spasenja, znajući da stranice Srbljaka nisu zatvorene za pravoslavne hrišćane u narednim vekovima Srpske Crkve.